Industrijska suha hrana skraćuje život pasa

Von BARF je prava mesna hrana, u njoj nema ničeg skrivenog, a pod stalnim je nadzorom stručnjaka za sigurnost hrane. No, zbog sve većeg prelaska pasa na BARF prehranu, na tržištu su se pojavile i loše kopije takve hrane, koje nisu ni dobre ni zdrave za pse.

Psi su mesožderi i zato ih treba hraniti sa sirovim mesom, kako bi živjeli zdravije i duže, a naše dugogodišnje navike da pse hranimo s industrijskom suhom hranom loše utječu na pse, koji danas sve više obolijevaju od bolesti kao što su alergije, gastritis, dijabetes, karcinom te, posljedično, umiru ranije nego u prošlom stoljeću. Ističu to u tvrtki Von BARF, koja proizvodi zdravu, sirovu hranu za pse.

– Industrijska suha hrana za pse se temelji na mesnom i koštanom brašnu, a hrani se dodaju i velike količine ugljikohidrata, pa onda i razni sintetski minerali, vitamini i potom još i arome, boja i okusi. Međutim, vlasnici nisu svjesni koliko time štete svom ljubimcu, o čemu svjedoče i brojne svjetske statistike. Primjerice, zapanjujuća je statistika u SAD-u, koja pokazuje da danas svaki drugi pas obolijeva od nekog karcinoma – ističe Iva Peričić, direktorica Von BARF-a. U posao proizvodnje hrane je ova liječnica krenula kada je shvatila da svome psu ne može ponuditi hranu kakvu bi on trebao jesti, zbog čega su i ona i suprug napustili odlične karijere i dobro plaćene poslove u farmaceutskoj industriji i upustili se u avanturu craft proizvođača zdrave hrane za pse, danas poznatu pod imenom Von BARF. Naime, u BARF prehranu za pse se posljednjih godina polažu velike nade, riječ je o Biologically Appropriate Raw Food, odnosno biološki usklađenoj sirovoj hrani, koja se uglavnom temelji na mesu. Ovaj ‘povratak’ izvornoj prehrani pasa je posljedica sve neumoljivijih podataka o tome da su psi danas deblji, bolesniji i da sve kraće žive, u odnosu na prošlo stoljeće. Razlog je prvenstveno prehrana jer se izgubilo iz vida da je pas mesožder, a ne svežder, kao čovjek.

Psi su debeli i bolesni zbog krive prehrane

Postoje brojne zablude o tome jer posljedice nisu odmah vidljive.
– Često čujemo: moj pas jede industrijsku hranu i dobro mu je. No, na pitanje koliko je pas star, odgovor najčešće bude dvije – tri godine. To i je problem, pas može na takvoj hrani preživljavati neko vrijeme, ali se kod pasa, kao i kod ljudi, pravi utjecaj prehrane vidi tek u starijoj životnoj dobi. Psi koji su od malena na prirodnoj, BARF prehrani, u starosti su vitalni i zdravi i to nije izuzetak, nego pravilo – tumači I. Peričić i dodaje: – Psi su danas bolesni i umiru ranije, a isto bi se dogodilo i čovjeku, kada bi se hranio, primjerice, isključivo juhama iz vrećice i to onom suhom tvari, bez ikakve pripreme. Zaboravljamo da je pseći predak vuk, a znamo kako se vukovi hrane. Puno se rasprava vodi o tome jesu li psi postali svežderi, za razliku od vukova, a provedena su i brojna istraživanja o tome.

Psi su se, neminovno, prilagodili prehrani koju im čovjek već dugo nudi, neki od njih i bolje probavljaju ugljikohidrate od vukova. Međutim, to ih ne čini svežderima. Razlike se najbolje vide kada ih hranite isključivo BARF hranom i postupno uočavate promjene na svom psu: dlaka im postaje sjajnija, raste im životna energija, zubi postaju bjelji, probava idealna, a stolica tvrda i laka za skupljanje – objašnjava I. Peričić. Dodaje da to, na žalost, ne znači da je baš sva BARF hrana na tržištu zdrava i onakva kakvu psi trebaju jesti. Mnogi su, naime, prepoznali trend rasta korištenja BARF hrane, pa zloupotrebljavaju namjere vlasnika pasa da svojim ljubimcima ponude zdravu i kvalitetnu hranu. Stoga, nude jeftinu hranu, mljeveno sirovo meso, sumnjivog podrijetla i sastava, zovu je BARF, a ona nije ono što bi trebala biti, a nije ni zdrava, ni dobra za pse. Štoviše, sirovo meso sumnjivog podrijetla, kojim se loše manipulira van hladnog lanca i bez ikakve kontrole, može biti vrlo opasno, ne samo za zdravlje pasa, nego i za zdravlje ljudi, a pogotovo djece i starijih osoba, koji žive s njima u kućanstvima.

Jeftinoj hrani treba provjeravati porijeklo

– Baš kao što čovjek mora sve više paziti kakvu hranu jede i gledati njezino porijeklo, isto je i s prehranom za pse. Ako svom psu, baš kao i sebi, želite dobro, onda ćete tražiti onu hranu koja izgleda kao hrana. Dakle, za psa mesoždera, to je meso. A to meso treba proći niz zdravstvenih ispitivanja, imati dokazano porijeklo, kontrolirane procese proizvodnje, treba ga pakirati i skladištiti u skladu sa strogim zakonskim zahtjevima i to sve uz pomoć najmodernije tehnologije.

Mi, primjerice, biramo kod koga kupujemo meso i kakve je kvalitete. Svi su sastojci primjereni za prehranu ljudi i puno se truda ulaže u odabir najboljih sastojaka. Npr. češnjak u našoj hrani za pse nije kineski, već od ove godine imamo hrvatski OPG, koji je za nas zasadio češnjak, kako bi bili posve sigurni u njegovo podrijetlo. Proizvodnju i pakiranje ne prepuštamo drugima, već sami kontroliramo cijeli proces. Zato u svakom trenutku možemo garantirati kvalitetu, nema ničega skrivenoga u našim proizvodima. Hranu proizvodimo u Hrvatskoj, u tvornici u Bjelovaru, a voditelj proizvodnje je osoba s 35-godišnjim obiteljskim iskustvom u proizvodnji mesa i mesnih prerađevina. Onako kako hranimo sebe, takvu kvalitetu nudimo i svojim i tuđim ljubimcima i zaista mislim da je to jedini ispravan put – kaže I. Peričić. Dodaje da njihove proizvode i higijensko-zdravstvenu ispravnost stalno nadzire Euroinspekt Croatiakontrola, laboratorij u Zagrebu, a imaju i niz potrebnih certifikata, koji dokazuju ispravnost hrane. Njihov sustav kontrole kvalitete osigurava stalnu kvalitetu i ispravnost hrane (sljedivost, mikrobiološku ispravnost, standardizirani recept). Zaključuje da je u tome i osnovna razlika između jeftine hrane na tržištu i one koju oni nude.

PAS JE MESOŽDER

Vode se mnoge rasprave jesu li psi domestikacijom postali svežderi, za razliku od njihovih predaka vukova, koji su mesožderi. Genetičar Erik Axelsson sa Sveučilišta Uppsala u Švedskoj uspoređivao je genom vuka i psa kako bi ustanovio koji su geni bitni za domestikaciju. Istraživanje je među ostalim pokazalo da neki psi imaju puno veći broj gena odgovorna za sintezu amilaze te da je maltaza u nekih pasa puno aktivnija, dakle neke pasmine pasa probavljaju ugljikohidrate puno bolje nego vukovi. Ali čini li ih to svežderima? I zar činjenica da psi preživljavaju jedući žitarice, voće i povrće doista znači da je to za njih dobra i zdrava prehrana? Uostalom i čovjek može preživljavati isključivo na čipsu i bombonima, no posljedice za zdravlje su nam svima jasne, zar ne? Tumači li se pseća lakomost pogrešno?

Kad pogledamo zubalo psa, dominiraju jaki i izduženi očnjaci, sjekutići su maleni i zašiljeni te razdvojeni kako se između njih ne bi zadržavalo meso. Za razliku od biljoždera i sveždera, koji imaju velike plosnate kutnjake kako bi mogli dobro žvakati hranu, kutnjaci su kod mesoždera zašiljeni i škarasta zagriza. Čeljust se ne može pomicati u stranu jer mesožderi meso ne žvaču, nego ga trgaju na komade koje mogu progutati bez žvakanja.

Želudac psa ima velik kapacitet i čini 60% do 70% cjelokupnog volumena probavnog sustava, a pH njihova želudca izrazito je kiseo (pH=1-2 i kada je ispunjen hranom) kako bi mogao probaviti veliku količinu bjelančevina. Kod psa probava ugljikohidrata započinje tek u crijevima pod utjecajem amilaze koju luči gušterača, za razliku od nekih biljoždera i sveždera kod kojih razgradnja ugljikohidrata započinje već u ustima pod utjecajem enzima – slinske amilaze. Crijeva su relativno kratka (u usporedbi s crijevima biljoždera i sveždera) pa biljna tvar, kojoj treba dugo vremena da bude probavljena kako bi se apsorbirale hranjive tvari, tako gotovo potpuno neprobavljena izlazi iz organizma.

Mesožderima nije potreban unos ugljikohidrata kako bi organizam imao dovoljne količine glukoze jer njihova su jetra sposobna sintetizirati dovoljne količine glukoze iz glukoneogeničnih aminokiselina (bjelančevine) i glicerola (masti).

ZAŠTO PSI TREBAJU JESTI SIROVU HRANU?

Kuhanjem hrane mijenjaju se njezina fizikalna i kemijska svojstva.

Bjelančevine koaguliraju i postaju manje biološki dostupne a mnoge aminokiseline uništene. Kuhanjem promijenjene bjelančevine teško su probavljive i često postaju uzrok alergijskih reakcija.

U sirovu su mesu aktivni stanični enzimi odgovorni za razgradnju kompleksnih struktura i molekula stanice (bjelančevine, složeni ugljikohidrati, masti) na njihove jednostavne sastavne dijelove (aminokiseline, jednostavne ugljikohidrate, masne kiseline) prihvatljive za apsorpciju. Uloga tih enzima u probavi je iznimno bitna jer smanjuju potrebu organizma da luči veliku količinu vlastitih enzima za razgradnju hrane. Najosjetljiviji enzimi sadržani u sirovoj hrani počinju se gubiti već pri temperaturi od 37 °C.

Vitamini i minerali uništeni ili denaturirani toplinskom obradom ne mogu se naknadno dodavati u hranu, a da budu jednako biološki dostupni organizmu – kao što je to slučaj kad je hrana sirova.

ZAŠTO PSI TREBAJU JESTI BJELANČEVINE ŽIVOTINJSKOG, A NE BILJNOG PODRIJETLA?

Biološka vrijednost bjelančevina ovisi o količini i vrsti aminokiselina koje se u njima nalaze. Biološka vrijednost bjelančevina u namirnicama je to veća što je aminokiselinski sastav bjelančevina iz hrane sličniji aminokiselinskomu sastavu organizma koji ju unosi. Bjelančevine biljnoga podrijetla imaju manju biološku vrijednost jer im neke esencijalne aminokiseline manjkaju ili ih, pak, nema dovoljno.

0
0
0
0